U šumarku skrivenom

Postoji jedan malo kvart gdje utopijska ideologija skoro pa funkcionira u potpunosti. I tu je kod nas, u zapadnoj Hercegovini!

Dijele jednu kantu za smeće, u svakom vrtu raste različito voće i povrće, a kako bi za sviju bilo svega i sve po dogovoru. Ako kojim slučajem ostaneš sam u kući vjerojatno će ti na vrata doći tople zdjelice različitog ručka, u slučaju da ništa nisi kuhao. Bicikli, role, romobili, alat, šta god ima slobodno je za poslužiti se. I naravno uredno vratiti na svoje mjesto. Nikada nećete vidjeti samo jedan travnjak pokošen. Jer kad kosiš svoj, pokosiš usput i okolne, susjedne…

I postoji još bezbroj lijepih priča, pa zašto onda uvijek naglašavamo ono što ne valja i time lošem dajemo na značaju?

Polazimo od sebe, od svog najbližeg, od prvog susjeda, ne od tetke iz Kanade ili Njemačke, Sarajeva kao glavnog grada, a kamo li od svjetskih vodećih država. Ako svoj mali svijet oko sebe ne možemo učiniti funkcionalnim što onda očekujemo od države i najviše vlasti.

„Možete početi spašavati svijet spašavanjem jednog po jednog čovjeka, sve ostalo je pretjeran romantizam ili politika“ rekao je jednom gospodin Charles Bukowski.  I potpuno je u pravu. Prestanimo držati fokus na stvarima koje nam se ne sviđaju i koje su nam daleko. Počnimo od sebe i svog susjeda. Sve što trebamo je tu, oko nas! Podijeli svoj ručak, posudi svoje biciklo, podrži nečiju predstavu svojim prisustvom, prčaj o idejama, pomozi, podijeli,  živi i usudi se biti primjer sustava u kojem želiš živjeti. 

Zašto imamo taj mentalni sklop da postavljamo barikade kada netko pokuša napraviti neku pozitivnu promjenu? Zašto nam je drago kada susjedu crkne krava? To bi samo značilo manje mlijeka i za nas! Zašto se nazivamo oporbom kada kao Udruga pokušamo pitati građane što misle o nekoj odluci vlasti? Zašto smo plaćenici Sarajeva kada ne želimo prihvatiti nepravedne odluke i upiremo prstm na neljudskost? Neshvatljivo je vjerovanje da će nam biti bolje ako je drugom gore ili da nas ne zanima kako je onome do nas! Nije nečiji neuspjeh naš uspjeh. Ali nečiji uspjeh može biti i naš i sreća se samo širi, na susjeda, grad, općinu, državu, svijet…Utopija je tako jednostavna. Podrška je ispunjujuća. Sjećam se jedne  tete koja je tijekom potpisivanja peticije protiv poskupljenja vode rekla: „Ne koristim se tom vodom, ali naravno da ću potpisati. Ako je tvom susjedu loše, loše je bolan i tebi!“

Zato, diži se, dobro pogledaj oko sebe, a posebno u one koje svaki dan susrećeš i stvaraj svijet oko sebe! Bolji, ljubazniji, uspješniji, nasmijaniji…

A ŠTA VI NEDJELJOM?

"Na Badnjak ćemo raditi do podne! Nemamo dana slobodnog vremena! Nikad im nije dosta!"

U ovakvim i sličnim razgovorima o „okrutnosti“ poslodavaca  se nađete na dnevnoj bazi, a da ništa niste ni pitali. Crnčimo dan i noć, oni troše na gluposti, a ne daju pristojnu plaću, radite nedjeljom, odnosno radite uvijek jer će sve napraviti da nemate ni dana godišnjeg…. A vi? Kad već radite non-stop, ono malo nedjelje iskoristite da odete na misu, popijete kavu i skoknete u shopping!

Nekad je stvarno nevjerojatno koliko daleko seže ljudska nelogičnost. Žalimo se na postupanja svojih šefova i onih koji diktiraju pravila konzumerizma, a u isto vrijeme ih slijepo pratimo i u potpunosti podržavamo taj apsurdni sustav. Jeste li ikad pomislili da bi možda ona teta za kasom željela nedjelju provesti sa svojim djetetom negdje u prirodi ili možda izdvojiti jutro za pripremu ukusnog ručka za svoje najbliže, ili onaj skladištar, kuhar, konobar provesti dan  uz more ili odraditi uspon na Prenj. Imam osjećaj da je nedjeljnja kupovina više postala stvar navike nego što uistinu donosi neki veliki profit, a posljedice su robotski i robovlasnički način života.

Želite mi reći da od svega na svijetu što možete raditi kada niste na poslu, vi idete u shopping, ono isto radno mjesto koju većina proklinjete, odnosno na ono mjesto koje vas čini pobornicima sustava protiv kojeg se svakodnevno žalite?

Produhovljen, sretan i slobodan narod iz crkve ide pravac u shopping pokloniti se korporativnom kapitalizmu i bezpogovorno slijediti konzumentsku politiku! 

Svemu oko sebe vi dajete moć. O vašem izboru ovisi koje će ljudske tvorevine i koja ponašanja ostati na životu. Pa zašto onda birate protiv sebe, svoje sestre, brata, majke, oca? Kada su točno apsurdne stvari postale društveno normalno i prihvatljivo ponašanje? 

Dajte razmislite, nije teško! I umjesto bilo kakve kupovine nedjeljom odaberite ljudsko dostojanstvo i slobodu! 

Pozitivna strana otpada - cirkularna ekonomija!

Živimo po principu “uzmi, izradi, konzumiraj i baci” i tako neprestano, kao da na Zemlji izrastaju, kao gljive poslije kiše, neograničeni i lako dostupni resursi, a tamo negdje daleko i bez utjecaja na naše živote su nepregledne rupe bez dna koje služe za silni otpad koji stvaramo. Održavanjem sadašnjeg modela linearnog gospodarstva 90 posto sirovina koje se upotrebljavaju u proizvodnji postaju otpad prije nego proizvod iz tvornice dođe na tržište, a 80 posto  proizvoda baca se u prvih 6 mjeseci života.

Vrijeme je da promislimo o otpadu koji stvaramo!

Usmjerimo pogled na prirodu koja uvijek ima najsavršenije rješenje! Oponašajući ekosustav, gdje se ništa ne baca, iskorištava se već upotrijebljeno, postižemo sasvim drugačiji ekstrem od onog na koji smo naučili, a to je da otpad u obliku koji mi poznajemo NE POSTOJI!!

Naime, koncept ekonomije 21. stoljeća, tj. koncept kružnog gospodarstva počiva na principu „uzmi- napravi- popravi- obnavljaj- recikliraj- ponovno upotrijebi“, a ono što daje za uzvrat je produljen životni vijek proizvoda, nepostojanje otpada, očuvanje okoliša, nastanak novih poslovnih modela, a samim tim i nova rada mjesta i novi profit, te gospodarski rast nezavisno od potrošnje resursa. Kružno gospodarstvo promatra se kao praktično rješenje za krizu resursa planeta jer bi jamčilo njihovu trajnu reciklažu.

„Deset tisuća tona otpada bacanjem na odlagališta stvara jedno radno mjesto, reciklažom se stvara 36, a popravkom ili prenamjenom čak 296 radnih mjesta. Riječ je o konceptu koji bi prema procjenama na razini EU do 2030. u sektoru otpada stvorio oko 600 tisuća radnih mjesta.“ navedeno je u tekstu Jasmine Trstenjak pod nazivom Pet stvari koje trebate znati o kružnom gospodarstvu.

„Cirkularna ekonomija može smanjiti emisiju štetnih plinova u atmosferu za 70% do 2030. godine„ naslov je teksta iz „theguardiana“ koji govori o beneficijama ovog revolucionarno drugačijeg pristupa cjelokupnom gospodarskom procesu, koji osim što se odnosi na domenu održivog iskorištavanja rasursa, te predstavlja puno više od same reciklaže, od društva zahtjeva socijalno odgovornije i uravnoteženije vođenja ekonomije na globalnoj razini.

Da bi preslika kružnog sustava prirode mogla biti primijenjena u sadašnjem  ekonomskom sustavu koji stvara brda i planine otpada istih onih materijala koji će nam uskoro nedostajati nužna je promjena svijesti društva u odnosu na tržište i kapital, mijenjanje cjelokupnog funkcijoniranja gospodarskog sustava, smanjenje otpada kroz poticanje ekodizajna, stvaranje sustava za preradu, popravku, ponovnu uporabu već ranije iskorištenih resursa, makreting novih proizvoda i sl.  Puno jednostavnije za reći nego uraditi, ali nikako nije nemoguće već nužno potrebno! 

Praktične primjere uspješnosti ovakvog sustava imamo u gradovima najmnogoljudnijih zemalja kao što su Kina i Indija.

Države našeg regiona se na žalost još uvijek kreću nesigurnim dječijim koracima u ovoj domeni jer smo tek na početku koji najprije zahtijeva funkcionalan sustav upravljanja otpadom - primarnom i esencijalnom karikom kako bismo mogli uspostaviti sistem separacije otpada i maksimalne iskorištenosti resursa.  Možda je teško  pričati o kružnom gospodarstvu u državama gdje najprije trebamo naučiti da se smeće baca u kantu za smeće, a gdje je kružna ekonomija  još uvijek samo nerazmuljiv i nebitan termin koji se tu i tamo kroz vladine buduće planove razrađuje i donosi, kao i u većini drugih stvari, samo radi  zadovoljavanja Europe.  

Ipak, odlična vijest je da je koncept kružne ekonomije neminovan, jer je ugrađen u  europske propise koje sve države kandidati za članstvo u EU moraju usuglasiti i implementirati u svoje zakone. 

Stići će nas do 2020. godine, ako mislimo u Europu!